RR&D

Još prije deset godina koristili smo mobitele s fizičkim tipkama, a knjige i glazbu većinom kupovali na fizičkim medijima. Prije 30 godina pojam interneta i svega što će donijeti nismo mogli ni naslutiti, a veliki hit prije 50-ak godina bili su televizor u boji i telefaks. Danas je veća vjerojatnost da će ljudi u najnerazvijenijim dijelovima svijeta imati mobitel nego pristup sanitarnom čvoru. Za sve to zaslužan je napredak tehnologije, iza kojeg stoje istraživanje i razvoj. S obzirom na veliku ulogu u životu prosječnog čovjeka koju imaju, pogledajmo pobliže o čemu se radi.

PIŠE
Petar Šiško,

student poslijediplomskog studija iz područja monetarne teorije i politike Ekonomskog fakulteta u Splitu.

Autor je bloga o monetarnoj politici MoneyMischief.

ŠTO JE R&D?

Istraživanje i razvoj koristimo da opišemo skupinu aktivnosti povezanih s nastankom inovacija, bilo u privatnom, bilo u državnom sektoru. Budući da ove inovacije donose tehnologije koje ne samo da nam olakšavaju život nego nas i čine produktivnijima, a tako i cijelo društvo bogatijim - način na koji izvodimo istraživanje i razvoj te kako osiguravamo financiranje tih aktivnosti značajno utječu na naše i blagostanje budućih generacija. Napredak tehnologije direktno je vezan s ekonomskim rastom i zato je važno da i država i privatni sektor ulažu u istraživanje i razvoj kako bi ostali konkurentni ostatku svijeta, a svojim građanima omogućili bolji standard.

KAKO R&D UTJEČE NA EKONOMSKI RAST I PRODUKTIVNOST?

Zamislite nekoga tko radi u odjelu za istraživanje i razvoj proizvođača vozila i bavi se razvojem tehnologija koje će smanjiti potrošnju goriva u automobilima. Naš inženjer inovativnim idejama zaista uspijeva smanjiti potrošnju goriva motora, što automobilima omogućava da za istu količinu goriva prijeđu više kilometara. Komercijalist neke kompanije sada treba manje novca da bi obišao sve trgovine i ne troši vrijeme na stajanje i punjenje rezervoara. Na razini svih vozača u zemlji, štede se milijuni minuta i novca. To diže produktivnost jer sada se u manje vremena stvara više proizvoda i usluga. Novom tehnologijom radnici proizvode bolje, brže ili jeftinije, povećavajući blagostanje društva. U povijesti to se pokazalo bezbroj puta, od kreiranja prvih parnih strojeva, preko motora s unutarnjim izgaranjem, do električnih automobila današnjice. Od prvih pogona u kojima se sve obavljalo ručno do automatiziranih tvornica. Od voštanica do LED lampica u našim domovima. Sve to pokazuje koliko ulaganje u istraživanje i razvoj doprinose ne samo državama i tvrtkama koje ulažu svoj novac nego cijelom čovječanstvu.


KOLIKO TROŠI HRVATSKA I JE LI TO DOVOLJNO?

Program EU, s kojim bi postala najdinamičnije tržište za inovacije i tehnologiju, nažalost, nije počeo kako su kreatori u Lisabonu zamislili, tako da cijela Unija trenutno troši manje od 2% BDP-a na istraživanje i razvoj, a cilj je bio dosegnuti 3%. Hrvatska jako malo ulaže u istraživanje i razvoj. Pogleda li se grafikon, vidljivo je da smo po tome među najgorima u Europi. Još gore, taj se udio unatrag deset godina samo smanjivao, s oko 1% na oko 0,75% BDP-a, dakle Hrvatska je konstantno pogoršavala svoju poziciju.


KAKO JE APPLE PROFITIRAO OD BAZIČNIH ISTRAŽIVANJA KOJA JE PROVODILA AMERIČKA VOJSKA?

Prije nego što mnoge tehnologije dođu do potrošača, veliki rizik razvoja osnovnih koncepata iza njih financira država kroz bazična istraživanja. Nakon takvih otkrića poslovnom je svijetu otvoren put prema njihovu korištenju kroz proizvode za svakodnevnu upotrebu. Američka je vojska razvila ili financirala početni razvoj tehnologija kao što su mikroprocesori, baterije, navigacija, internet, bežični signal - bez kojih naši pametni telefoni ne bi funkcionirali.

PRIJETI LI DALJNJI RAZVOJ TEHNOLOGIJE RADNIM MJESTIMA - hoće li nas zamijeniti roboti?

Razvoja tehnologije danas je doista usmjeren sveopćoj automatizaciji, što, prema procjenama Svjetske banke, prijeti nestankom nekoliko milijuna radnih mjesta. Za Hrvatsku je situacija i gora jer bi i do 60% radne snage moglo biti pod prijetnjom kompjutorizacije. Prednost će imati poslovi koji ne sadrže rutinsku komponentu i zahtijevaju više kognitivnih vještina, a manje manualnog rada.