BBURZOVNI INDEKS

Nakon najave izlaska UK iz EU na vijestima smo čuli kako su burzovni indeksi potonuli. Slično je bilo i prošlog tjedna nakon napada u Nici, kao i svaki put kada bi nekakav događaj protresao svjetsku ekonomiju. Tako slušamo kako tržišta rastu i padaju, brokeri luduju, a neki gube milijune unutar nekoliko sati. Što su to burzovni indeksi i zašto su njihova kretanja toliko važna?

PIŠE
Petar Šiško,

student poslijediplomskog studija iz područja monetarne teorije i politike Ekonomskog fakulteta u Splitu.

Autor je bloga o monetarnoj politici MoneyMischief.

ŠTO JE BURZOVNI INDEKS?

Zamislite da se želite baviti prodajom jabuka. Prva misao vam je možda prodavati po komadu, no već pri dodavanju druge jabuke vidite da to neće funkcionirati jer je znatno veća od prve. Treća je možda manja. Shvaćate da su prerazličite da bi se svele sve na istu cijenu. Zato ih odlučite svesti na mjeru koja to uzima u obzir i počnete ih vagati. Svaka ima masu u gramima, a 1000 grama ima cijenu. Slično je s dionicama, ali i drugim vrijednosnim papirima. Neke vrijede više, neke manje, te ako želimo pratiti skupinu, trebamo ih svesti na nekakvu zajedničku mjeru. Zbog toga se svakoj dodijeli određeni broj bodova, a tu košaru bodova nazivamo burzovni indeks. Najpoznatiji burzovni indeksi na svijetu su britanski FTSE, njemački DAX, japanski Nikkei, američki Dow Jones i S&P500, francuski CAC, kineski CSI300 i hongkonški Hang Seng.

JE LI BOLJE ULAGATI U BURZOVNI INDEKS SNAŽNIJE EKONOMIJE?

Sam odabir indeksa, bio on američki, europski ili se radi o indeksu razvijene ili zemlje u razvoju, ovisi o jako puno faktora i teško je prognozirati koji će dati bolje rezultate od onog drugog. Indeksi malih zemalja često mogu donijeti jako velike zarade u kratkom vremenu - samo pogledajte zaradu na Crobexu od 2005. do 2007. Jednako tako, budući da su rizičniji jer su mala gospodarstva izloženija nestabilnostima, u kratkom vremenu i gubitci mogu biti bolni. Indeksi razvijenih gospodarstava dugoročno su nešto stabilniji, no koliko ćete na kraju zaraditi, ovisi o tome kada ste uložili i kada ste odlučili prodati. Ako nemate živaca da pretrpite koju godinu nestabilnosti ili čak gubitka da biste nakon više godina ostvarili dobit, možda dionice nisu za vas. Evo jedan primjer: da ste 1997. uložili 1000 kuna i kupili udjele u Crobexu i držali do danas, vrijednost bi iznosila oko 1700 kn. Da ste isto učinili s njemačkim indeksom DAX30, danas biste imali oko 2700 kuna.


PRIJATELJ BI HTIO ULAGATI U DIONICE, ALI ONDA MU JE NETKO PREPORUČIO DA ULAŽE U BURZOVNI INDEKS. JE LI TO BOLJA OPCIJA AKO ŽELI VIŠE ZARADITI?

Ekonomisti preporučuju ulaganje u indeksne fondove umjesto aktivnog trgovanja. Ako niste jako angažirani, indeks koji uključuje jako puno dionica dugoročno će dati bolje rezultate nego da ste samo kupovali i prodavali pojedinačne dionice. Ovo vrijedi prije svega za velike svjetske burzovne indekse. Umjesto kupnje dionica, običnim se građanima preporučuje kupnja udjela u investicijskom fondu čija ulaganja prate izvedbu burzovnog indeksa.


KAKO SE RAČUNA VRIJEDNOST BURZOVNOG INDEKSA?

S vremenom će pojedine dionice vrijediti manje ili više i tako će snižavati ili povećavati ukupnu vrijednost indeksa. Hrvatski burzovni indeks dionica Crobex život je počeo kao i naša košara jabuka - najbolje dionice u zemlji stavljene su u košaru i dodijeljena im je vrijednost od 1000 bodova. Tijekom vremena broj bodova Crobexa se mijenjao. Od 1000 bodova 1997. do više od 5000 bodova 2007. To znači da je 2007. ukupna vrijednost dionica u košari bila pet puta veća nego na početku. Danas, nakon krize, ta je vrijednost oko 1700 bodova, dakle cijene brojnih dionica znatno su pale u odnosu na 2007.

ZAŠTO INDEKSI PADAJU DOK TRAJU KRIZE?

Cijene dionica generalno oslikavaju očekivanja budućih zarada poduzeća. Kada je gospodarstvo u dobrom stanju, obično su i prosječne zarade poduzeća u porastu. U situacijama kad dođe do nestabilnosti, kao što smo vidjeli za vrijeme financijske krize ili nedavnog izglasavanja izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU, očekuje se da će nestabilnost smanjiti potrošnju građana ili čak rezultirati recesijom. Pošto je potrošnja ujedno i prihod poduzeća, ulagači vide opasnost i prodaju dionice, čije cijene onda padaju, pa padaju i indeksi.